Snežnik II
Veliki Snežnik (1796 m) je smješten u snežniškom hribovju, vrlo blizu slovensko-hrvatske granice i najviši je vrh u široj regiji, pa s njega pucaju lijepi vidici u svim smjerovima.
Start: Dom Sviščaki 1302 m
Cilj: Veliki Snežnik 1796 m
Vrijeme hoda: 2h
Zahtjevnost: lagan uspon (zimski uvjeti mogu tehnički otežat uspon zbog korištenja zimske opreme)
Još jedan zimski uspon na Snežnik. Ovaj put je izlet nadmašio sva očekivanja. Ujutro sam se teško ustao jer sam kasno išao u krevet. Prvo otvaranje očiju krenulo je s “ma ostat ću u krevetu, jebeš izlet. Dobro je ležat ovako”. I onda, ma ajde, dogovorio sam se, nema natrag, znao si to kad si kasno išao leći. Ajde ajde. Nadljudskim naporom othrvao sam se gravitaciji, oteturao do kupaone i pomalo došao k sebi. Nisam se ni spakirao sinoć, sve sam ostavio za zadnji čas.
Od Ilirske Bistrice prema Sviščakima cesta je bila depresivna. Cijelo vrijeme mi je misao u glavi bila nema zime. Nema snijega. Nakaradno sve izgleda. Došao sam do tisuću metara visine medjutim još nije bilo snijega. Tek negdje na 1300 metara nadmorske pojavio se snijeg, pa sve više i na kraju sam ušao u zimsku idilu. Laknulo mi je. Mislio sam da ću se vratit doma spavat, jer nije bilo snijega, mislio sam da neće bit snijega uopće, pa će zimski uspon na Snežnik izgledat jadno.
Ispalo je sasvim drugačije.
Kad sam vidio koliko snijega ima i kako se lijep dan sprema, postao sam veseo. Uživao sam u danu i usponu. Posvuda ga je bilo, sve je bilo bijelo, krošnje i sav okoliš su bili prekriveni snježnim pokrivačem. Kad smo izašli iz šume na čistinu, tek tad je uslijedilo pravo oduševljenje. Sva priroda je bila smrznuta. Bura i niske temperature preoblikovali su teren u umjetničko djelo. Nije bilo nijednog stabla ni stijene koji nisu bili okovani ledom. Led je bio izbrazdan vjetrom. Vidjelo se u kojem smjeru je puhalo. Poput zaledjenog pokreta, svijet je izgledao statično, protok vremena uhvaćen u skulpturu od inja i mraza.
Svi su bili van sebe, mislim da nije bilo nijedne duše koja nije bila očarana okolišem. Nitko ovo nije očekivao, iako je Snežnik planina na kojoj, pod pravim vremenskim uvjetima, možeš očekivat ovakve skulpture, zaledjene nanose snijega u krošnjama i stijenama, i ledom okovanu planinarsku kuću. Kad se nađeš usred toga, i k tome u danu bez jakog vjetra, bistrom, plavom danu, to je definitivno najbolji dan ove godine, dosad. Ni prošle godine nije bilo ovako moćno i prekrasno.
Netko je spomenuo da je ovo nadoknada zime za sve tople i kišne dane, kojih ima sve više i češće u zimskom godišnjem dobu. Zime su postale mlake, a ovakav doživljaj je tim više ne samo dobrodošao nego je i potreban psihi. Mislim da ćemo svi poludit kad i ako se godišnja doba poremete do kraja.
Svijet bez zime je krnji svijet. Kao bend Slayer. Bila su njih četvorica, činili su jednu cjelinu. Kad je Jeff Hanneman umro, sve je otišlo u kurac. Nastavili su s Gary Holtom još neko vrijeme a onda su se raspali. Jednostavno nisu mogli nastavit dalje. Isto će bit sa svijetom ako godišnja doba ne opstanu. Raspast će se vjerojatno samo da bi ciklus iznova krenuo. I tako u nedogled dok se sva energija ne potroši.
Dotad, idemo van a sve drugo su izgovori da se ostane spavat.
All of the text, images, marks, logomarks, and other content of the Big Fat Boundless websites (“Site Content”) are proprietary to the Big Fat Boundless agency and Luka Horvat.